Naime, riječka Fiskultura predstavu najavljuje ovako:
Sjećnje je konkretno, a misao apstraktna.
Hvala vam.
Kad sam započinjao 1955., znate, izdao sam jednu ploču, a 1956. imao sam dvije, pa sam morao izvoditi pjesme drugih izvođača na svojim nastupima. Elvis, Karl, Jerry i ja, te Roy Orbison radili smo zajedno za Sun Records i izvodio sam njihove pjesme kad nismo zajedno nastupali, a kad sam nastupao sam, kao što sam već rekao, isto sam izvodio njihove pjesme.
A tada volio sam pjesmu koja ide ovako: Sjećanja su sastavljena od slijedećeg...
(Johnny Cash)
Ana, Josip i ja prisjetili smo se dana kada smo zajedno bili na koncertu The Beatlesa. Sjetili smo se zato jer bilo je hladno, a Ana nije imala svoje rukavice. Josip je već prije bio na tom koncertu i tvrdio je da se mi toga ne sjećamo. Ana i Josip išli su i plesati dok sam ja visila s balkona i pitala se koja je razlika između engleskog i francuskog vrtlarstva. Imali smo i bocu s etiketom. Otišao je. Kod Johnnija.
Kada mu je vrisnula u uho Johnny joj je rekao Slatko.
Slatki komad tresne o pod, dok se tijelo savijalo prema natrag pokušavajući se sjećati svakog neimenovanog trenutka, neoznačene bine, neosvjetljene scene, bezglasnog koncerta, bezvučnog razgovora i nepomičnosti kretanja. Sjetili smo se slijedećeg....
(Mila Čuljak)